Death or Glory

(Smrt ili slava)

Priča ide otprilike ovako – Moj partner i ja podjednakih smo tjelesnih mogućnosti. Nastupamo u istoj kategoriji, zajedno treniramo, a zadnjih nekoliko godina smo se međusobno pobjeđivali naizmjence s tim da razlika nikada nije bila veća od 1 minute. Ove godine sam siguran da ću ga oderati na Plitvičkom maratonu i riješiti dilemu jednom zauvijek. Trenirao sam odlično, on je trenirao odlično. Na vrijeme sam se odmorio, a isto tako i on. Ozljede su nas mimoišle. Došao je dan D. Međutim, unatoč činjenici da je moj najdraži neprijatelj otrčao jednu od svojih najboljih trka uopće, na 32-om kilometru jednostavno sam prešao preko njega i trčeći do kraja kao u transu napravio mu 15 minuta razlike. Dok mi je pružao ruku u njegovim očima sam vidio nevjericu koja je govorila: «Sigurno je radio nešto ekstra»!

I bio je u pravu, samo što se moj prekovremeni rad dešavao 3 puta tjedno tijekom zadnjih dva mjeseca, a odvijao se u zatvorenoj prostoriji dobro sakrivenoj od neželjenih pogleda. U tim trenucima stroge konspiracije ubrizgavao bih količinu od 3000 IU (međunarodna jedinica mjere) genetski modificiranog eritropoietina (od milja - EPO) u svoj krvožilni sustav.

Razmnožavanjem sintetičkog hormona u organizmu, bez dodatnog gubljenja vremena na treninzima, podigao sam nivo svoje učinkovitosti za čitavih 10%, koliko se ustvari povećala količina hemoglobina u mom krvotoku. Takva turbo-zgusnuta koncentracija pružila mi je dvije dijametralno suprotne mogućnosti:

(1) U potpunosti uništavam sve svoje dojučerašnje konkurente i nabijam im komplekse ogromnim razlikama, ili

(2) Zahvaljujući prekomjernoj dehidraciji izazvanoj trčanjem daleko iznad svojih objektivnih mogućnosti kolabiram i umirem od infarkta jer moje srce više nije bilo u stanju pumpati žitku muljevitu smjesu koja se nekad zvala - krv.

Što reći osim - Dobro došli u svijet EPO-a, modernog dopinga u sportovima izdržljivosti!

Što je EPO i na koji način povećava izdržljivost? U svom početku je bio zamišljen kao lijek namijenjen bubrežnim bolesnicima koji su patili od anemije (i činio čuda na tom planu), ali nedugo zatim se probio u svijet atletike zahvaljujući svojoj iskonskoj namjeni: stimuliranju proizvodnje crvenih krvnih stanica u koštanoj srži. Na taj način je revitaliziran stari, nelegalni način dopingiranja iz sedamdesetih godina, popularno nazivan «vampir» (izmišljen od strane Finaca, konkretno, nikad dokazano - Lase Viren, i dokazano na OI u Los Angelesu – Marti Vainio!), a djelovao bi tako da atletičar izvadi određenu količinu vlastite krvi i zamrzne je (po mogućnosti tijekom visinskih priprema kada se krv sama po sebi dodatno pojača hemoglobinom), a nakon određenog vremena, kada tijelo kompenzira izvađenu krv, neposredno pred natjecanje ponovo je vrati u svoj krvotok, što rezultira sad već maksimalnom koncentracijom hemoglobina. A to znači i više «transportera» kisika, koji se, kao što znamo, putem krvi prenosi do radnih mišića. EPO postiže isti efekt na način da tijelo isprovocirano unesenim hormonom samo počne proizvoditi hemoglobinske «transportere». Istraživanja su potvrdila da već nakon samo dva bockanja dolazi do snažnog napretka od 4 do 11%. Prilikom demonstracije na vrhunski treniranim trkačima na 10km, zaključeno je da rezultat u toj disciplini u prosjeku poboljšava za 69 sekundi, a zanimljivost (i dodatna prednost) je i da neutralizira efekt stresa u trčanju po sparnom i toplom vremenu.

Zašto je EPO nelegalan? Međunarodni Olimpijski Komitet (MOK) je klasificirao EPO nelegalnim zbog štetnosti i etike. Izvadak iz dijela pravilnika: «… svaki krvni doping korišten u nastojanju poboljšanja sportskih predispozicija smatra se neetičan, nepošten, i izvrgava sportaša mogućim opasnostima zdravstvenog rizika bez prethodnog upozorenja.

Opasnost? Kakva? U članku objavljenom u New York Times-u (19.05.1991.), kolumnist Lawrence Fisher je pisao o rastućem konsenzusu među liječnicima i krvnim specijalistima o krivnji EPO-a za smrt čak 18 europskih biciklista u periodu od četiri godine. «Nemamo apsolutni dokaz za tu tvrdnju, ali većina od nas je uvjerena da se smrt 18 dobro treniranih sportaša ne može smatrati misterioznom, tim više što je desetorici od njih pripisana srčana problematika» - izjavio je tada Dr. Randy Eichner, direktor hematološkog odjela na sveučilištu u Oklahomi. Povećanje koncentracije crvenih krvnih zrnaca u krvi dovodi do njenog zgušnjavanja a može rezultirati ugrušavanjem, nepravilnim radom i infarktom srca. Konkretan slučaj: Johannes Draaijer (27-godišnjak), završio je Tour de France '89 na 20. mjestu. U veljači '90 je umro od srčane blokade, samo nekoliko dana nakon jedne trke u Italiji. Prije trke je službeno od strane liječničkog tima proglašen sposobnim, a autopsija nije pokazala nikakve uzroke blokade. Stvar bi možda prošla nezapaženo da njegova udovica, prilikom jednog TV-intervjua, nije izrazila nadu da smrt njezina muža ne bi trebala biti uzaludna i da mora poslužiti kao upozorenje ostalim sportašima koji dolaze u iskušenje da se late EPO-a.

Mogu li postojeće kontrole registrirati EPO? Trenutni doping test kojim se kontrolira urin sportaša ne može detektirati prisutnost EPO-a, najviše iz razloga što učinak ovog dopinga traje dugo vremena i nakon prestanka njegovog uzimanja, pa sportaši nemaju potrebu uzimati ga neposredno prije natjecanja, čime riskiraju da ih se ulovi. Drugim riječima, na velikim natjecanjima (koja jedina imaju doping kontrole), korisnici EPO-a dolaze uredno nakljukani, ali tehnički posve «čisti».

Da li postoji alternativni testovi koji mogu? Ima nade za poboljšanje doping testa na bazi urina. Jedna studija iz 1995. godine našla je izvjesnu tehniku koja razlikuje sintetičku od prirodne varijante EPO-a po njegovom elektro-naboju. Prilikom te studije, test je uspio detektirati EPO u urinu, dva dana nakon njegovog ubrizgavanja. Nažalost, stanice sintetički proizvedenog EPO-a ne žive dugo u organizmu, za razliku od njegovih efekata, tako da je i ovaj test praktički neupotrebljiv, ali pokazuje u kojem smjeru bi trebala teći daljnja istraživanja po tom pitanju. Najsvježije novosti s tog polja govore da su stručnjaci na pragu novom testu koji otkriva EPO uzet puno ranije. Međutim, ono što se upravo sada dešava, i što unosi dosta oprečnosti u sportske i liječničke institucije je – krvni doping. Službeno uveden na olimpijadi u Sydneyu prošle godine (znakovito – prve OI na kojima nije postignut svjetski atletski rekord), krvni doping može otkriti prisustvo EPO-a i 20 dana nakon njegovog uzimanja jer mjeri postotak gustoće krvi (i uspoređuje s prijašnjim testovima istih sportaša).

Međutim, u pomoć «nedužnim» sportašima su počeli uskakati sada i dobro utrenirani odvjetnici. Primjer: ulovljeni maratonac, čija je gustoća krvi iznad dopuštene, istog časa tvrdi da je uzrok tome dugačak boravak na visinskim pripremama ili trenutačna dehidracija (npr. – proljev) i mobitelom doziva svog odvjetnika, traži ponovno testiranje, a u međuvremenu poloče na desetke sportskih pića. U kratkom vremenu krv se dovoljno razvodni da može proći ponovljeni test. Najgorljiviji zagovornik upotrebe krvnog dopinga je Međunarodna Biciklistička Unija (The Union Cycliste Internationale – UCI), koja je još 1997. godina odlučila uvažavati rezultate takvih testova, a naišla je na veliki otpor eksperata, koji smatraju da je granica gustoće koja dijeli pukovnike od pokojnika prenisko postavljena. Najnovija događanja na Touru i Giru pokazala su da milosti nema, i da su medicinari čvrsto odlučili stati na kraj EPO-u. A ovih dana odgovor je došao i iz nama najzanimljivijeg sporta. Naime, organizatori nekoliko najvećih svjetskih maratona (London, Chicago, Boston, New York, Berlin), jedan za drugim potpisuju dogovore o uvođenju krvnog dopinga i na njihovim trkama. Da li to znači da će rekordi Tegle Loroupe i Khalida Khannouchija (koji su imali sreću da budu postignuti u vremenu «raskoraka») potrajati puno duže nego što smo očekivali, i da li to znači da neće više biti ludih trka ispod 2:07? Ili možda sportski medicinari neskloni pretjeranoj etici smisle u dogledno vrijeme neki novi EPO, a možda ga već i imaju pripremljenog, ali trgovačka doktrina im ne dozvoljava plasman na tržište dok se sadašnji EPO u potpunosti ne proda, ukroti ili pohaba? Vrijeme će reći sve. I kada za 10-ak godina budete iz čiste sjete prelistavali ovaj MARATONAC, odgovor ćete znati.

Pripremio i objavio u drugom broju MARATONCA: Dragan Janković (koristeći dijelove iz teksta o EPO-u, objavljenim u Triatlete-u i još nekih stručnih napisa na tu temu)

Još malo o Yegorovoj

Olga Yegorova je dugo na atletskoj sceni. Rezultatima je uvijek bila blizu vrha, ali nikada na njegovom samom vrhu. Prošle godine stvari su se odvijale filmskom brzinom. Yegorova maksimalno dominira i pobjeđuje na svim utrkama na kojima se pojavljuje (1500m, 3000m, 5000m). Prvu značajniju pobjedu je ostvarila na svjetskom dvoranskom prvenstvu u disciplini 3000m. Zatim još nekoliko pobjeda na raznim mitinzima, a onda je došao famozni Pariz. Na mitingu zlatne lige ostvarila je još jednu impresivnu pobjedu razvalivši kompletnu konkurenciju zastrašujuće dugačkim i jakim finišem, na koji odgovor nije imala čak ni jedna Gabriela Szabo, poznata po «blitzkrieg» završnicama. I tada stiže bombastična vijest – Yegorova je na pariškom mitingu imala pozitivan nalaz na zabranjeni eritropoetin, puno poznatiji kao EPO, o čemu smo pisali u drugom izdanju MARATONCA. Stigla je automatska suspenzija i Olga ispada iz svih kombinacija za svjetsko atletsko prvenstvo u Edmontonu. Međutim, kako to obično biva, u igru ulaze pravnici i traže rupe u propustima. Da pojasnim ukratko što je EPO, kako bi se razjasnila zabuna koja je nastala oko cijelog slučaja. EPO je sintetička hormonalna varijanta koja stimulira na umjetni način porast broja hemoglobina u krvi, a hemoglobin je transporter kisika iz pluća u radne mišićne stanice, čime se omogućava njihov optimalan rad u dužem vremenskom periodu. Iznimno je težak za kontroliranje jer svaki čovjek proizvodi potpuno prirodnu varijantu EPO-a i individualne razlike među pojedincima mogu biti velike. Najnoviji krvni doping razlikuje prirodnu od sintetičke verzije EPO-a na osnovi molekularne strukture. No, kako EPO iz organizma ispari jako brzo teško ga je detektirati, tj. uloviti «in flagrante». A provokacija organizma i rast broja hemoglobina traje puno duže. Stoga, doping detektivi nove generacije u organizmu uopće ne traže EPO, već kontroliraju koncentraciju hemoglobina kod svakog pojedinog sportaša. I ako je nivo neuobičajeno visok, to je znak za neprirodnu aktivnost organizma i crvena lampica se automatski pali. No, i tu problem nije maksimalno definiran jer postoje i neki prirodni putovi povećanja hemoglobina (visinske pripreme, trening u šatorima s isisanim kisikom) koji otvaraju mogućnost pravničkim manipulacijama. Upravo to se i dogodilo u slučaju Yegorove. Uložena je žalba, na osnovu koje se išlo na analizu njezinog B uzorka. I tada je došlo do nečeg što se može nazvati skandal ili sabotaža. B-uzorak je u međuvremenu postao neupotrebljiv, mada su čelnici Francuskog olimpijskog odbora imali puno povjerenje u laboratorijski institut Chatany-Malabry, koji nije mogao objasniti stvar drugačije nego sabotažom. Drugim riječima, oni misle (jer ne mogu javno tvrditi) da se netko poigrao s B-uzorkom i učinio ga neupotrebljivim. Pravno rečeno – uništen je dokazni materijal i Yegorova je oslobođena krivnje. Otputovala je u Edmonton, ponizila Szabo i ostalu konkurenciju, ali veliki oblak mrlje i sumnje ostaje pored njenog imena. Međutim, ni to nije Yegorovu omelo da dva tjedna nakon Edmontona otrči fantastičnu trku na 3000m i postavi novi rekord Europe.

Tekst o Yegorovoj i njezinom odnosu s EPO-om objavljen u četvrtom broju MARATONCA