Većina triatlonaca, ovisno o svojim plivačkim sposobnostima
i predispozicijama, misli da je jedan od načina na koji mogu poboljšati
svoje sveukupne triatlon performanse da postanu brži plivači, i plivaju
jako i brzo tokom svojih plivačkih treninga. Ali ako niste pažljivi,
prejak trening može štetno djelovati na vaš program treninga za triatlon.
Znači jak trening je loš?
Pa, ovisi.
Ako ste plivač-natjecatelj, najčešće se vaš plivački
trening sastoji od teškog, anaerobnog, intervalnog treninga. Ali ne
smijete zaboraviti da vi niste plivač (osim ako se ne natječete u oba
sporta!). Vi ste triatlonac i trebate misliti, trenirati i natjecati
se kao triatlonac. Znači ako triatlonac, trenira kao plivač, jako i
anaerobno, to se može negativno odraziti na formu i ukupne triatlon
performanse.
To ne znači da plivati treba skroz polagano. Čak i
polagano plivanje je teško za nekoga sa malo plivačkog iskustva. I ponekad,
brzinski trening, koji se sastoji od jakog plivanja, neophodan je da
poboljša sveukupne performanse. Ali glavnina plivačkog treninga za triatlonca
treba biti dugo, ugodno i relativno polagano plivanje...već znate...
AEROBNO! Tu leži osnovna razlika između triatlonskog treninga i treninga
plivača-natjecatelja.
Dozvolite mi da objasnim.
Da počnemo sa najobičnijom činjenicom -plivači natjecatelji
plivaju jako i brzo za vrijeme svog plivačkog treninga kako bi plivali
brzo i na plivačkom natjecanju. Oni se dovode u stanje maksimalnog broja
otkucaja srca i tako plivaju većinu svog treninga. I često je slučaj
da triatlonci pronađu plivački program prilagođen plivačima natjecateljima,
i ne znajući ništa bolje pridržavaju se toga. Zato oni plivaju prejako
i prebrzo, dovode svoj puls do maksimuma sve sa ciljem da poboljšaju
svoj prvi dio triatlon nastupa , a sa tim i cijeli triatlon -plivanje.
Kada se plivač natječe, on može imati 3 pa i više
nastupa na dan sa razmakom između natjecanja od 25 SEKUNDE do 2 MINUTE!
On otpliva svoje, iziđe iz bazena, osuši se i ODMORI, do slijedećeg
natjecanja -ponekad tek 2 sata poslije.
Na žalost triatlonac si ne može priuštiti luksuz odmora
nakon plivanja. Kad dođe trka, prvo dolazi na red plivanje brzim tempom
-(ovisno o treningu i sposobnostima), izlazi se iz vode trčeći, skida
se plivačko odijelo, oblače se sprinterice ili tenisice, stavlja kaciga,
skače na bicikl i put pod noge-odnosno bicikl. Ne samo što nemaju šansu
da se odmore posle plivanja, on/ona počinju voziti bicikl sa brojem
otkucaja srca značajno većim od broja otkucaja srca sa kojim obično
treniraju vožnju biciklom. I to je fiziološki faktor koji može negativno
utjecati na predstojeće dvije discipline i smanjiti sveukupne performanse.
Na primjer:
Recimo da ste 40 godina stari (ili mladi) i spremate
se za svoju prvu trku u sezoni -olimpijski triatlon. Za vrijeme zadnjih
18 tjedana, vaš trening je mogao izgledati nekako ovako...
Plivanje:3 puta tjedno, pretežno
naporni intervali kraula sa par dodatnih vježbi.
Bicikl: Pretežno aerobni trening sa nešto kvalitetnog rada-brzine,intervala.
Proječan broj otkucaja srca za vrijeme treninga -125
Trčanje: Pretežno aerobni trening sa nešto kvalitetnog rada. Srednji
broj otkucaja -135
Sve je spremno. Vaš bicikl i trčanje
su na redu, a vi ste isplivali brže nego ikad! Počelo je ovako: zvižduk
označi početak trke, i vi počinjete plivati. Na kraju plivanja, dok
izlazite iz vode, spustite pogled na vaš pulsmetar i primjetite očitanje
175 otk/min. Taman prije nego što počinjete sa drugom disciplinom, vaš
broj otkucaja srca je za 50 otkucaja veći od prosječnog broja otkucaja
sa kojim trenirate bicikl! Na sreću, za par kilometara vožnje vaš broj
otkucaja će se spustiti, ali ne za svih 50 otkucaja. Najvjerovatnije
će se smiriti na 145-155 sa padom od 20-30 otkucaja. Ali s obzirom da
je to olimpijski triatlon vi ćete se voziti svih 40km biciklom sa pulsom
većim za 20-30 otkucaja nego onaj na koji ste naučeni. I to će biti
početak kraja, i u nastavku pretežno na trčanju vi ćete platiti cijenu.
Zaustavimo se za trenutak i zamislimo slijedeći scenario.
Trenirali ste konstantno 18 tjedana sa proječnim pulsom od 125 na treningu
bicikla. Za vrijeme utrke vi vozite 40km sa pulsom na 145-155 otk/min.
Zašto?
Pogledajte unatrag i zapitajte se koliko ste zapravo
vožnji izveli sa pulsom od 145-155 otk/min...i zadržali taj tempo punih
40km? Možda za vrijeme kada ste radili naporne intervale, ali svih 40km?
I ako vjerujete da možete trenirati pri tom pulsu, takav pothvat bi
vas potpuno iscrpio ili što je još gore...ozlijeda, pretreniranost!
Po tom scenariju vidite kako možete sagorijeti taman kada trebate početi
trčati.
A sve je počelo sa plivanjem!
Znači, da ste izašli iz vode na istoj trci sa pulsom
od blizu 140-150 otk/min, i oporavili bi se za istih 20-30 otk/min za
vrijeme vožnje, vaš broj otkucaja bi se smirio između 120 i 130 - vaš
normalni puls na treningu! Zar vas ne bi to ostavilo u boljem stanju
za predstojeće trčanje?
Zato, zar ne izgleda logično za triatlonca da na trci
uspori svoj/njen tempo plivanja i sačuva svoju energiju za nadolazeće
discipline? Izgleda da ima smisla, zar ne? To samo može koristiti njegovim/njenim
izvedbama disciplina bicikla i trčanja.
I kako je vaša trka direktan odraz vaših treninga,
prilagodite ju i izvedite u skladu sa svojim treningom.
Pogledajte primjer, profesionalnog triatlonca Alec
Ruksouev, pobjednika 1995 i 1996 Gulf Coast Triathlon održanom u Panama
City Beach, Florida. Na kraju plivanja za vrijeme natjecanja 1996 god,
Rukosuev je promijenio vrijeme na pune 2 minute sporije nego 1995, i
ipak ostvario osobni rekord završivši trku 3 minute brže nego 1995.
god! Znači plivanje sporije i više aerobno vodi boljem balansu i ravnoteži
u nastavku i poboljšava cjelokupnu izvedbu na trci.
Sutra ujutro, prije nego počnete svoj nemoguć set
intervala kraula, zapitajte se jedno pitanje...Da li ja želim postati
brz plivač, ili brz triatlonac?