Violet
Piercy (England)
Violet Piercy je, navodno, davne 1926.g. trčala u Londonu maraton na olimpijskoj stazi od Windsora do Chiswicka u vremenu 3:40:22. Ova gola činjenica stoji u zapisniku s tog maratona,
ali nema ni fotografije, niti službene potvrde njezinog trčanja, tako da u svim
sportskim enciklopedijama stoji opaska da se ovaj navod «tretira pod izvjesnom
dozom sumnje».
Merry Lepper (USA)
Merry Lepper je trčala “Western Hemisphere Marathon” u američkom gradu Culver City 16.12.1963.g. Ona i njezina prijateljica Lyn Carman su se skrivale u grmlju prije
početka trke, a nakon starta su istrčale na stazu trčeći iza muškaraca. Lyn
Carman je odustala nakon 32 kilometra a Merry Lepper je stigla na cilj u
vremenu 3:37:07. Osim podatka da je tada imala 20 godina, da je studirala i
bila plavuša ništa se o njoj više nije saznalo jer nije bila službeno
prijavljena. Međutim, kako se u maratonu ne vode svjetski rekordi, već samo
«najbolji rezultati», u tom trenutku je to bio najbolje istrčani ženski
maratonski rezultat i samim tim ušao u anale ove discipline.
Dale Greig (Velika Britanija, 1937)
Dale Greig je rođena u škotskom gradiću Paisleyu 1937.g. skupa sa svojom sestrom blizankinjom. Tokom školovanja, u 50-im godinama, upravo
minulog stoljeća, učlanila se u lokalni kros-klub «Tannahill Harriers». Godine
1964. je ljetovala na otoku Isle of Wight u gradu Ryde-u, gdje se održavao
maraton. Kako nije bila službeno prijavljena, startala je 4 minute prije muškaraca
a tokom cijele trke pratila su je kola hitne pomoći. Na cilj je došla u vremenu
3:27:45, i to se smatra prvim autentičnim svjetskim rekordom u ženskom
maratonu. Tokom svoje trkačke karijere ostvarila je nekoliko zapaženih
rezultata u krosu, osvojivši titulu prvakinje Škotske 1960, 1962, 1964 i 1968
godine. U tom vremenu jako malo žena je trčalo duge staze i Dale Greig se
smatra pionirom LSD-a (long slow distance), a ostat će zapisano da je ona prva
žena koja je maraton trčala ispod 3 i pol sata.
Mildred Sampson (Novi Zeland, 1933)
Dva mjeseca poslije događaja na otoku Isle of Wight, u Aucklandu (Novi Zeland), na Owairaka Marathonu, nastupila je i petorostruka prvakinja Novog Zelanda u krosu Mildred Simpson i došla na cilj za 3:19:33. Zanimljivo je da je
počela trčati tek sa 27 godina, ali nasljedni geni (otac četverostruki državni
prvak u krosu) očito nisu marili za tu činjenicu. Mildred je nastupila i tri
puta na svjetskom prvenstvu u krosu, a zadnji put 1973.g. u svojoj 40-oj je
zauzela 24. mjesto.
Maureen
Wilton (Kanada, 1953)
Maureen Wilton, zvana “Mo”, priskrbila si je crticu u povijesti kao najmlađa atletska svjetska rekorderka u obje (muška i ženska) konkurencije. Na maratonu «Eastern Canadian Championship» održanom u Torontu 1967.g.
nastupila je kada je imala samo 13 godina. Trka se održavala tri tjedna nakon
incidenta Katherine Switzer u Bostonu, koji je privukao veliku pažnju sportske
javnosti i kontroverzne reakcije. Jedna od pozitivnih je bila i poziv na
maraton u Torontu, na koji se Katherine odazvala, ali s obzirom da nije imala
dovoljno vremena za oporavak, trčala je sporo i jedva je stigla na cilj. Ali,
zato je Mo Wilton trčala izvrsno i ušla u cilj nakon petorice muškaraca s
vremenom 3:15:22. Pobjednik Jim Beisty je tada trčao 2:42:32. Maureen Wilton je
bila niska i mršava, a u to vrijeme je imala samo 36 kilograma. Prije ove trke
trčala je tek tri godine, inspirirana svojim starijim bratom Dannyem, kojeg je uskoro počela pobjeđivati.
Pobijedila je na prvenstvu Kanade u krosu 1966.g., ali pošto je tada imala tek
12 godina, i po pravilniku nije mogla biti prvakinja (?!), pobjednički pehar je
dodijeljen drugoplasiranoj u trci. Nakon prerano uspješne karijere, nedugo po
završetku opisanih događaja, nestala je iz sportskih krugova, posvetivši se
nastavničkoj profesiji u svom Torontu.
Anni Pede-Erdkamp (Njemačka, 1940)
Anni
Pede-Erdkamp je prva njemačka pionirka maratonskog ženskog pokreta. Vijesti
iz Bostona i Toronta dospijele su i u Europu. S puno skepse se komentirao
rezultat Mo Wilton, sumnjajući u vjerodostojnost činjenice da i žene mogu tako
brzo trčati maratonsku trku. Atletski trener Dr. Ernst van Aaken je organizirao
trku kako bi “nevjernim Tomama” dokazao da žene isto tako mogu biti izdržljive.
U Njemačkoj je u to vrijeme isto bio zabranjen nastup ženama na službenim
maratonima pa je trka bila više neformalna, a sudionici su bili pozvani od
strane Ernsta van Aakena, kako bi pravili društvo njegovoj štićenici Anni. Ona
je stigla na cilj u vremenu 3:07:26 i time postavila novi svjetski rekord. Neko vrijeme je izbivala zbog poroda i vraćala se trčanju, a na maratonu
je nastupila opet 1974.g. na prvom isključivo ženskom maratonu u Waldnielu
postigavši rezultat 3:24:00.
Caroline Walker (USA, 1954)
Caroline Walker je još jedna tinejdžerka
koja se uspjela okititi titulom svjetske rekorderke u tim ranim godinama
ženskog maratonskog pokreta. U svojoj 16-oj godini, visoka 153 cm i teška 40
kg, nastupila je na maratonu u Seasideu, u Oregonu, i postigla rezultat
3:02:53, približivši se maksimalno vremenskoj barijeri od 3 sata. Atletski
svijet je tada shvatio da je trčanje maratona za žene ispod te magične granice
samo pitanje vremena.
Beth Bonner (USA, 1952)
18-godišnja Beth Bonner se toj
granici približila još više na maratonu u Philadelphiji 1971.g. Rezultatom
3:01:42 skinula je još 70 sekundi sa svjetskog rekorda. Maraton se trčao u
gradskom parku Fairmontu, a žene još uvijek nisu bile službeno «dobrodošle».
Međutim, te jeseni, na New York City Marathonu, održanom u Central Parku (očito
se tada maratoni još uvijek nisu trčali gradskim ulicama), Path Bonner je
stigla na cilj kao 34-a u vremenu 2:55:22, a iza nje, nakon samo 42 sekunde,
kao 35-a u cilj ulazi Nina Kuscsik u vremenu 2:56:04. Smatralo se u tom
trenutku da su to prve dvije žene koje su trčale maraton ispod 3 sata. Ali…
tada je stigla vijest iz Australije.
Adrienne Beames (USA, 1952)
Adrienne Beames je ipak prva
probila barijeru od 3 sata. Samo 19 dana prije nego je održan maraton u New
Yorku, na kojemu su Bonner i Kuscsik trčale ispod 3 sata održan je manje-više
privatan maraton u australskom gradiću Werribeeu u kojem je Beamesova postigla
nevjerojatan rezultat 2:46:30, čak 15 minuta bolje od dotadašnjeg najboljeg
rezultata. Međutim, i priča oko tog maratona ima svoj čudan tok. Naime,
Adrianne i njezin trener su godinama pokušavali nagovoriti australski atletski
savez da joj dopusti nastup na jednom od službenih maratona i svaki put su bili
uredno odbijeni. Nakon nekoliko godina odbijanja došli su na ideju o
organizaciji privatnog maratona, a svi učesnici su bili njihovi sportski
prijatelji. Adrianne je bila jedina ženska učesnica a staza je «pošteno»
izmjerena. Beamesova je trebala nastupiti na Olimpijadi u Münchenu na 1500
metara, ali je suspendirana iz nacionalnog tima jer je nastupila na marathonu u
Sydneyu bez njihovog odobrenja. Duboko potrešena tom odlukom, odlazi u Ameriku
i nastupa na uličnim trkama diljem USA. Još jedanput je nastupila na maratonu,
1977.g. u Phoenixu, u Arizoni, i ostvarila gotovo identičan rezultat 2:46:25,
čime je odagnala sumnje u svoj svjetski rekord postavljen 6 godina ranije.
Adrianne Beames trenutno živi u Melbourneu, gdje radi kao fizikalni terapeut.
Cheryl Bridges (USA, 1947)
Cheryl Bridges počela je trčati
kako bi izgubila nešto na težini i popravila malo liniju. U srednjoj školi su
joj dozvolili da trenira, ali na suprotnoj strani atletske staze, kako ne bi
mušku trkačku populaciju «nepotrebno uznemiravala». Njezini uspjesi su bili
donekle omalovažavani, ali punu satisfakciju je dobila kada je od koledža
Indiana State University dobila prvu žensku atletsku školarinu. Pune četiri
godine trčala je za svoj koledž kao jedina ženska članica tima, čime je dala
inspiraciju mnogim ženama u to vrijeme da se počnu baviti trčanjem. Poznati
američki atletski trener Bill Dellinger 12 mjeseci ju je trenirao isključivo
putem pisama. Godine 1970-e je iskoristila Culver City Marathon za dugački
trening i nakon 30 kilometara lagano joggirala uz hodajuće dijelove.
Posramljena spoznajom da nije u stanju pretrčati cijelu maratonsku stazu
odlučila se puno bolje pripremiti za sljedeći nastup dogodine. Nakon godinu
dana ponovo nastupa na Culver City Marathonu i s rezultatom 2:49:40 popravlja
svjetski rekord Beth Bonner, star 75 dana za novih 5 i pol minuta, unatoč incidenta
na 38-om kilometru, kada je napadnuta od strane nezadovoljnog trkača kojeg je
prestizala (u potpunosti ga razumijem – op.ur.). Statističari još uvijek ne
priznaju rekord Adrianne Beames.
Michiko Gorman (USA, 1935)
Michiko je dijete japanskog bračnog
para a rodila se u Kini. U Ameriku je doselila neposredno nakon rođenja. Bila
je 38-godišnja kućanica kada je postavila svjetski rekord u maratonu. Bila je
visoka 154 cm i teška svega 39 kg. Počela je trčati sa 33 godine kao jogger.
Ali, ubrzo se «zakačila» i nakon dvije godine nastupa na svom prvom maratonu.
Svjetski rekord postavila je na Culver City Marathonu, a dotadašnji rekord
Cheryl Bridges, postavljen na istoj stazi dvije godine ranije, popravila je za
još 3 minute (2:46:36). Michiko je nakon toga dva puta pobjeđivala u Bostonu
('74 i '77) i New Yorku ('76 i '77).
Svoju «dvostruku krunu '77» je ostvarila kada je imala 41 godinu?!
Zadnju trku je imala 1982.g. na Tokyo International Marathonu (47 godina),
nakon čega je morala napustiti trčanje uslijed teške ozljede koljena.
Chantal Laglance (Francuska, 1955)
Chantal je još jedna
tinejdžerka koja je odigrala jednu od ključnih uloga u ranim godinama ženskog
maratonskog pokreta. Sa 17 godina trčala je svoj prvi maraton za 3:10. Prvi
maraton na kojem su nastupile isključivo žene održan je u njemačkom Waldnielu
1974.g. Pobijedila je domaća maratonka Liane Winter (2:50:31) a drugo mjesto je
zauzela Laglance (2:51:45). Samo pet tjedana kasnije, Chantal nastupa na
maratonu Etienne Gally u belgijskom gradu Nivellesu i pobjeđuje u vremenu novog
svjetskog rekorda 2:46:24. Taj rezultat je bio bolji i od kontroverznog rekorda
Adrianne Beames, koji je dugo vremena unosio pomutnju među atletske
statističare. Nakon ovog maratona postojao je samo jedan rekord i jedna
rekorderka. Chantal je svjetski rekord popravila još jednom, tri godine
kasnije, u španjolskom Oyarzunu, gdje je trčala 2:35:15. Nažalost, ruptura
ahilove tetive je zaustavila njezin veliki trkački napredak. No, vratila se
trčanju nakon niza operacija i postavila još dva svjetska trkačka rekorda,
ovoga puta na 100 km ('80 i '84). Punih 23 godine nakon svog prvog maratona,
Chantal Laglance nastupa na maratonu u Parizu '95 i postiže odličan rezultat
2:42:06, na kojem bi joj pozavidio i poneki hrvatski muški «elitni» trkač.
Jacqueline Hansen (USA, 1948)
Jackie Hansen je još jedna predvodnica američkog ženskog maratonskog booma 70-ih godina. Osim toga, povijest će je pamtiti kao prvu ženu koja je 42,195 metara pretrčala ispod vremenske barijere 2:40. Za razliku od nekih tinejdžerskih maratonskih pionirki tog doba, Jackie je počela trčati u svojoj 23-oj godini, postigavši odmah meteorski uspon. Odmah na prvom maratonu na kojem se prijavila, nakon samo godinu dana trčanja je pobijedila (Culver City '72). A sljedeće godine i u Bostonu! Svjetski rekord (Culver City '74 - 2:43:54) postavila je nakon samo tri godine trčanja. U svojoj maratonskoj karijeri '72 – '82 pobijedila je na 12 od 18 maratona na kojima je nastupila. Svoj drugi svjetski rekord (2:38:19) postavila je u Eugenu, Oregon, u gradu koji se tada smatrao trkačkom prijestolnicom Sjedinjenih Država. Kada se maraton izborio za svoje mjesto u porodici olimpijskih sportova, Hansen je imala 35 godina, nova generacija mladih američkih maratonki je ubrzano napredovala i Jackie na trialsima nije uspjela izboriti učešće na tom revolucionarnom događaju.
Liane Winter (Njemačka, 1942)
Liane Winter je svoj maratonski
uspjeh dugo gradila, a svoju prvu veliku pobjedu je ostvarila u svojoj 32-oj
godini u Bostonu '75, kada je i postavila svjetski rekord – 2:42:24. To je bilo
tek četvrto izdanje bostonskog maratona na kojemu su mogle službeno nastupati i
žene. Godinu dana ranije pobijedila je na prvom isključivo ženskom maratonu u
Waldnielu, kojeg je organizirao Dr. Ernst van Aaken, veliki promoter ženskog
trčanja na duge pruge i maratone. Na toj trci je Winter postavila važeći
europski rekord – 2:50:31. Dugo je bila član nacionalnog tima u krosu, ali je
počela trenirati po programu van Aakena dužinu i to joj je omogućilo novu,
uspješniju atletsku karijeru. Još je nekoliko puta nastupila na državnim
maratonskim prvenstvima, a 1979.g. i pobijedila u svojoj 37-oj godini.
Christa Vahlensieck (Njemačka, 1949)
Još jedna njemačka trkačica
koja je ostavila traga u europskom i njemačkom trkačkom pokretu sredinom 70-ih.
Na onom čuvenom prvom ženskom maratonu u Waldnielu Christa je zauzela treće
mjesto s rezultatom 2:54:40. Drugo izdanje tog maratona, koji je postao sinonim
za ženski maratonski pokret u Europi, održan je dvije godine kasnije i na njemu
je Vahlensieckova pobijedila s rezultatom 2:45:25. Svoj prvi svjetski rekord je
postavila u zapadnonjemačkom Dulmenu 1975.g. (2:40:15). Dvije godine kasnije,
na državnom prvenstvu održanom u Berlinu, postavlja novi svjetski rekord –
2:34:47. Taj nivo je još dugo zadržala, jer je 12 godina kasnije, u svojoj
40-oj godini još uvijek trčala maratone ispod 2:35. Ali, svijet je napredovao.
Zadnjih 10-ak godina Christa trči čisto iz zabave, najviše zahvaljujući
mnogobrojnim ortopedskim ozljedama.
Grete Waitz (Norveška, 1953)
Grete Waitz je već bila visoko
etablirana svjetska trkačica prije nego se posvetila trčanju maratona. Držala
je svjetski rekord na 3000 metara, kojega je popravljala dva puta ('75 i '76).
Godine 1978-e je na poziv legendarnog promotera New York City Marathona Freda
Lebowa nastupila po prvi put na maratonu, više iz želje da po prvi put vidi
Ameriku, u kojoj do tada nikada nije gostovala. Odmah je pobijedila i s
impresivnim rezultatom 2:32:29 postavila novi svjetski rekord. Ne znajući puno
o tome kako trčati maraton došla je na cilj potpuno iscrpljena a i iznenađena
kada su joj rekli da je to rekordno vrijeme. To je pokazalo koliko još rezerve
i rezultatskog potencijala leži u njoj. Fred Lebow ju je pozvao i sljedeće godine,
naravno, što je Grete Waitz nagradila s još jednom pobjedom i s još jednim
svjetskim rekordom (2:27:32), čak pet minuta boljim od prošlogodišnjeg. U New
York se ponovo vratila i sljedeće godine i napravila hat-trick. Tri pobjede iz
tri pokušaja s tri svjetska rekorda. Ovoga puta rezultat je glasio 2:25:41,
vrijeme s kojim se i danas pobjeđuje u Velikoj Jabuci. New York City Marathon
je u to vrijeme proživljavao svoje zvjezdane trenutke slave, najviše
zahvaljujući upravo Greti Waitz, istinskoj kraljici maratona i New Yorka, u
kojem je pobijedila čak devet puta?! Možda i najveće njezino dostignuće u New
Yorku je bilo ono 1992.g. kada je trčala tokom cijelog maratona s Fredom
Lebowom, kome je neposredno prije dijagnosticiran rak mozga u akutnoj fazi. Fred
je odlučio da tada otrči svoj posljednji maraton, pa je malo joggirao, hodao,
stajao i povremeno trčkarao cjelo vrijeme u društvu Grete Waitz. Na kraju su
došli na cilj za 5 sati i 32 minute. Lebow je umro dvije godine kasnije. Na taj
način se odužila čovjeku koji ju je uveo u svijet maratona. Grete je još jednom
postavila svjetski rekord, i to u Londonu '83. Spustila je rezultat za dodatnih
13 sekundi (2:25:28). Taj rekord je samo prespavao, jer drugo jutro, u
ponedjeljak, trčalo se u Bostonu…
Joan Benoit (USA, 1957)
Joan Benoit je u početnoj fazi
svog sportskog života skijala, ali se nakon ozljede noge prebacila na trčanje.
Maratonski debi je imala u svojoj 22-oj godini kada je pokazala određeni
potencijal s rezultatom 2:59:54. Samo tri mjeseca kasnije napravila je
dramatičan napredak pobijedivši na Bostonskom maratonu sa 2:35:15, što je
ujedno bio i američki rekord. U Bostonu je pobijedila i dvije godine kasnije
('81), i još jednom '83, kada je postavila svjetski rekord 2:22:43, samo dan
poslije Grete Waitz, koja je to napravila u Londonu. Iste godine nije trčala
maraton na svjetskom atletskom prvenstvu (kojeg je dobila Waitz), jer joj se
nije uklapao u dugoročniji program priprema za prvi ženski olimpijski maraton
dogodine u Los Angelesu. Tako se desilo da dvije najveće maratonke tog doba
nisu nastupile jedna protiv druge prije tog velikog događaja. Međutim, sav trud
Joan Benoit je tri tjedna prije olimpijskog kvalifikacijskog maratona (USA
trials) izgledao uzaludan, jer joj se ozljeda koljena naglo pogoršala. Donijela
je hrabru odluku i podvrgla se artroskopskoj operaciji koljena prije trke. Samo
17 dana nakon operacije pojavila se na startu maratona kako bi se izborila za
pravo nastupa na Olimpijadi. Pobijedila je s rezultatom 2:31:04! Na već
legendarnom olimpijskom maratonu napravila je bijeg iz vodeće grupe već na 5-om
kilometru. Ostale favoritkinje, među kojima je bila i Grete Waitz, nisu
reagirale, očekujući da će Benoit pasti u drugom dijelu staze. Kad je oko 30-og
kilometra Grete Waitz vidjela da je vrag odnio šalu, upustila se sama u potjeru
za bjegunkom. Prekasno. Benoit je već napravila prednost koja se nije mogla
nadoknaditi. Ušla je u cilj s rezultatom 2:24:52, a minutu i pol kasnije i
Waitz. Joan Benoit je imala još jedan veliki trijumf, kada je u Chicagu '85, u
direktnom obračunu pobijedila Ingrid Kristiansen, u to vrijeme već aktualnu
svjetsku rekorderku. Nakon toga uslijedile su ozljede koje su je udaljile iz
svjetskog vrha. Međutim, Joan Benoit je i danas još uvijek aktivna trkačica.
Nastupa diljem Amerike u svojoj veteranskoj kategoriji (Ž40), gdje s lakoćom
pobjeđuje, trčeći maratone oko 2:40.
Ingrid Kristiansen (Norveška, 1956)
Ingrid Kristiansen i Grete
Waitz je bio veliki norveški duet nepobjedivih maratonki koji je puno pomogao
daljnjoj popularizaciji ženskog trčanja na duge staze. Ingrid je opisana u
prošlom broju jer je od svih ženskih rekorderki držala rekorde i na 10,000m i u
maratonu. Pobjeđivala je na svim velikim svjetskim gradskim maratonima: četiri
puta u Londonu, dva puta u Bostonu, po jednom u Chicagu i New Yorku. I ona je
bila učesnica olimpijskog maratona u Los Angelesu, trčeći u pratećoj grupi i
očekujući trenutak kada će Benoit platiti svoj brzi početak. Na kraju je
zauzela tek četvrto mjesto. Svjetski rekord je postavila u Londonu '85, kada je
stari rekord Joan Benoit popravila za još minutu i pol (2:21:06). Taj rekord se
uspio održati punih četrnaest godina, čime je ušao u anale kao trkački rekord
koji se najduže održao na vlasti. Još jednu neobično važnu pobjedu je ostvarila
u Houstonu '93, kada je pobijedila u svojoj 37-oj godini, samo pet mjeseci
nakon što je na svijet donijela svog sina Gautea.
Zaključak: Iako je rekord Ingrid Kristiansen dugo vremena
djelovao nedodirljivo, novi rekordi Tegle Loroupe ukazuju na nešto što bi se
trebalo dešavati tokom sljedećih godina, a to je masivno poboljšanje ženskog
svjetskog rekorda u maratonu. Jer, veliki napredak afričkih i japanskih
trkačica, koji još uvijek nije dao svoj optimum obećava spuštanje rekorda čak i
do 2:17 u narednih nekoliko godina. Već sada Kenija raspolaže s nekoliko
kandidatkinja koje su u stanju pretrčati maraton ispod 2:20. Samo je pitanje
dana kada će se poklopiti ravna staza, idealni vremenski uvjeti, dobar ritam
pejsmejkera, dobra konkurencija i dobar motiv ($$$) i evo rekorda, možda već
ove godine u Londonu, Chicagu, Bostonu, Berlinu, Tokyu ili Rotterdamu. Može
oklada?
Statistika
svjetskog ženskog rekorda u maratonu
|
3:40:22 |
Violet Piercy |
V.
Britanija
|
London
|
03.10.
'26. |
|
3:37:07 |
Merry Lepper |
USA |
Culver
City |
16.12.
'63. |
|
3:27:45 |
Dale Greig |
Engleska |
Ryde |
23.05.
'64. |
|
3:19:33 |
Mildred Sampson |
Novi
Zeland |
Auckland |
21.07.
'64. |
|
3:15:22 |
Maureen Wilton |
Kanada |
Toronto |
06.05.
'67. |
|
3:07:26 |
Anni Pede-Erdkamp |
Njemačka |
Waldniel |
16.09.
'67. |
|
3:02:53 |
Caroline Walker |
USA |
Seaside |
28.02.
'70. |
|
3:01:42 |
Beth Bonner |
USA |
Philadelphia |
09.05.
'71. |
|
2:46:30
* |
Adrienne Beames |
Australija |
Werribee |
31.08.
'71. |
|
2:55:22 |
Beth Bonner |
USA |
New
York |
19.09.
'71. |
|
2:49:40 |
Cheryl Bridges |
USA |
Culver
City |
05.12.
'71. |
|
2:46:36 |
Michiko Gorman |
USA |
Culver
City |
02.12.
'73. |
|
2:46:24 |
Chantal Leglance |
Francuska |
Nivelles |
27.10.
'74. |
|
2:43:54 |
Jacqueline Hansen |
USA |
Culver
City |
01.12.
'74. |
|
2:42:24 |
Liane Winter |
Njemačka |
Boston |
21.04.
'75. |
|
2:40:15 |
Christa
Vahlensieck |
Njemačka |
Dulmen |
03.05.
'75. |
|
2:38:19 |
Jacqueline Hansen |
USA |
Eugene |
12.10.
'75. |
|
2:35:15 |
Chantal Leglance |
Francuska |
Oyarzun |
01.05.
'77. |
|
2:34:47 |
Christa
Vahlensieck |
Njemačka |
Berlin |
10.09.
'77. |
|
2:32:29 |
Grete Waitz |
Norveška |
New
York |
22.10.
'78. |
|
2:27:32 |
Grete Waitz |
Norveška |
New
York |
21.10.
'79. |
|
2:25:41 |
Grete Waitz |
Norveška |
New
York |
26.10.
'80. |
|
2:25:28 |
Grete Waitz |
Norveška |
London |
17.04.
'83. |
|
2:22:43 |
Joan Benoit |
USA |
Boston |
18.04.
'83. |
|
2:21:06 |
Ingrid Kristiansen |
Norveška |
London |
21.04.
'85. |