SVJETSKE REKORDERKE (10,000 m)

U rubrici SVJETSKI REKORDERI odajemo dužnu počast svjetskim rekorderima u trčanju na duge pruge, ljudima koji su svojim rezultatima oduševljavali sve prave poklonike atletike i, na kraju krajeva, postavljali vremenske barijere koje su u trenucima postavljanja bile apsolutni vrhunac ljudskih mogućnosti.

Ova najduža stadionska trkačka disiplina kod žena je stekla svoj službeni status tek 1981. godine. Prvo veliko prvenstvo na kojem je bila uvrštena su Igre Azije ‘85, zatim prvenstvo Europe ‘86, prvenstvo Svijeta ‘87 i konačno na Olimpijadi ‘88. Do sada je tek sedam atletičarki postavljalo svjetski rekord u toj disciplini, od toga četiri iz bivšeg SSSR-a. Kako logika nalaže, u prvim godinama je često popravljan rekord, a samo jedna (Olga Bondarenko) od tih sedam atletičarki se uspjela okititi i titulom olimpijske pobjednice. Rekord Ingrid Kristiansen, koji se uspio održati čak sedam godina, demoliran je od strane Wang Yunxie za čak 42 sekunde na kineskom nacionalnom prvenstvu ‘93 u Beijingu. Svjetski rekordi koji su tog vikenda postavljeni (1500m, 3000m i 10,000m) u Kini i danas djeluju nedostižno i nijedna svjetska atletičarka današnjice ne može ih ugroziti, osobito na 10 km. Veliki napredak afričkih trkačica u posljednjih par godina budi nadu da će se u dogledno vrijeme pojaviti atletičarka koja bi mogla ovu dužinu pretrčati ispod 29 minuta i 30 sekundi. Zasad, nijedna trkačica nije uspjela ići ispod 30 minuta (osim, dakako Wang Junxie). Predviđanja atletskih stručnjaka govore da će se do novog rekorda u ovoj disciplini čekati do 2015. godine!

Yelena Sipatova (SSSR, 1955)

Nakon što je 1981. godine disciplina 10,000m za žene i službeno priznata, u Sovjetskom Savezu je održano prvenstvo na kojem je ona zvanično priznata, tako da je pobjednica u toj trci Sipatova s rezultatom 32:17 postala uvodna svjetska rekorderka. Trka je održana u Moskvi na stadionu "Lenjin", a ostalo je zabilježeno da je omalena Sipatova (rođena Černjiševa), teška tek 48 kilograma, tada ostvarila svoju najveću pobjedu u karijeri.

Mary Decker (USA, 1958)

Mary Decker je po prvi put privukla pažnju na sebe u ranim 70-im, kada je selektirana za reprezentaciju SAD-a u atletskom dvoboju protiv SSSR-a u svojoj 14-oj godini. No, nakon toga su usljedile ozljede koje su se u ranoj fazi njezine karijere nizale iz godine u godinu, tako da je Olimpijadu u Montrealu ‘76 doživjela samo putem TV ekrana. Sljedeću olimpijske igre u Moskvi ‘80, propustila je zbog odluke tadašnjeg američkog predsjednika Cartera da SAD bojkotiraju rusku Olimpijadu. Nakon tih igara nastupila je u trci na 1500m u kojoj je Kazankina postavila svjetski rekord i stigla na cilj druga s rezultatom 3:59.43. Taj rezultat još uvijek stoji kao američki rekord u toj disciplini. Potom su usljedile nove ozljede i nove operacije i jedan kratki brak s maratoncem Ron Tabbom. Vratila se na stazu 1982.g. i odmah postavila svjetske rekorde na milju i 10,000m. Godinu dana kasnije održano je prvo svjetsko prvenstvo u atletici u Helsinkiju. Sve zapadne trkačice patile su od kompleksa inferiornosti od strane ruskih atletičarki na srednjim i dugim prugama. Međutim, Deckerova je hrabro trčala i ostvarila pobjede na 1500m i 3000m, pobijedivši tadašnju atletsku kraljicu Kazankinu. Nastupi na tom prvenstvu su ujedno bili i vrhunac njezine karijere. Jer, onaj planirani - pobjeda na 3000m na olimpijadi u Los Angelesu ‘84 - nije se desio spletom nesretnih okolnosti. Naime, u finalnoj trci došlo je do naguravanja na stazi, tako da su dvije glavne favoritkinje u toj trci pale. Mary Decker je iznesena sa staze u suzama, a Zola Budd je završila trku tek na sedmom mjestu. Unatoč odličnoj sezoni ‘85, uspjeh na olimpijskim igrama je ponovo zaobišao Mary. U Seoulu ’88 je na 3000m zauzela osmo a na 1500m deseto mjesto. Ponovo se udala, ovaj put za britanskog bacača diska Richarda Slaneya. Unatoč tome što je napunila 40 godina, još uvijek je aktivna i trči američke cestovne trke. Tokom punih 30 godina bila je glavni simbol ženskog trkačkog pokreta u Americi.

Ljudmila Baranova (SSSR, 1950)

Baranova je još jedna ruska trkačica koja je iskoristila činjenicu da disciplina 10,000m još nije uvrštavana na svjetska i kontinentalna prvenstva i priskrbila si status svjetske reekorderke. To joj je pošlo za rukom 29.05.1983.g. na tadašnjoj Spartakijadi u Krasnodaru. Pobjedila je s rezultatom 31:35.01, i tako za 29 stotinki popravila rekord Mary Decker. To je ujedno bio i njezin jedini izlet iz atletske anonimnosti.

Raisa Sadreydinova (SSSR, 1950)

Tri mjeseca nakon Spartakijade, u Odesi je održano novo prvenstvo Sovjetskog Saveza u atletici na kojem je još jedna, relativno anonimna atletičarka postala svjetska rekorderka u ovoj novoj discilplini. Sadreydinova je ostvarila pobjedu s rezultatom 31:27.58 i tako za 7.43 sekunde uljepšala dotadašnji rekord.

Olga Bondarenko (SSSR, 1960)

Bondarenkova je bila prvak Sovjetskog Saveza ‘84, ‘85 i ‘87 godine. Svjetski rekord je postavila na Kupu Izvjestija u Kijevu 24.06.1984.g. poboljšavši stari rekord za 13.8 sekundi. Disciplina 10,000m te godine još nije bila uvrštena u program olimpijskih igara, ali SSSR ih je ionako bojkotirao, tako da Bondarenko nije ni imala šansu da se okiti titulom olimpijske pobjednice. Nastupila je na svjetskom kupu u Australiji 1985.g. Pri kraju trke napravila je klasičnu dugoprugašku pogrešku, krivo računajući krugove, tako da je počela finiširati u 24-om krugu. Kad je iscrpljena prošla ciljnu liniju, uslijedio je signal zvona koji ju je "upozorio" da trka još nije gotova. No, ona se toliko izmorila u preuranjenom finišu da je na kraju završila trku na trećem mjestu. Sljedeće godine, na prvenstvu Europe, nova zvijezda Ingrid Kristiansen je s lakoćom pobijedila, dok je Bondarenko bila druga. Godinu dana kasnije, na svjetskom prvenstvu ponovo pobjeđuje Kristiansen a Bondarenko je tek četvrta. Međutim, na olimpijadi u Seoulu ’88, Kristiansen odustaje sredinom trke zbog ozljede, što koristi Bondarenko i s lakoćom pobjeđuje. Nastupila je i četiri godine kasnije, na olimpijadi u Barceloni ’92, međutim, zapela je već u kvalifikacijskoj trci.

Ingrid Kristiansen (Norveška, 1956)

Kristiansen je pokazivala svoj veliki trkački talenat već u školi, ali se odlučila baviti skijaškim trčanjem. Nastupila je na zimskoj olimpijadi ’76 i na svjetskom skijaškom prvenstvu ’78, nakon čega se vratila trčanju na duge staze. U to vrijeme, norveška trkačka diva Grete Waitz je plijenila svojim pobjedama na maratonima i svjetskim rekordima i Kristiansen je neko vrijeme trčala u njezinoj sjeni. Međutim, sredinom 80-ih Ingrid jako napreduje i preuzima titulu najbolje svjetske dugoprugašice. Postavlja svjetske rekorde na 5000m, 10,000m i u maratonu. Takve stvari nije uspio napraviti i najveći trkač svih vremena Paavo Nurmi. Na 10,000m pobjeđuje na svjetskom i europskom prvenstvu, dok na olimpijadi odustaje pritisnuta ozljedom. Napad na svjetski rekord je po prvi puta izvela 27.07.1985.g. na mitingu u Oslu. Tom prilikom popravlja rekord Bondarenkove za 14.36 sekundi i po prvi puta ruši barijeru od 31 minute (30:59.42). Dvanaest mjeseci kasnije, na istom mitingu uslijedio je novi udar Kristiansenove. Ovog puta popravlja rekord za punih 45 sekundi, što je najveće poboljšanje jednog trkačkog svjetskog rekorda uopće, računajući i muške. U svijet atletike ostavila je, osim svojih rekorda i pobjeda, sliku trkačice koja je uvijek trčala s bijelim rukavicama i s osmijehom na licu.

Wang Junxia (Kina, 1973)

Kinesko nacionalno prvenstvo održano 1993.g. u Beijingu ostaće zapamćeno kao vikend na kojem su se desili najveći ženski trkački rekordi, kakvi se nisu desili niti na jednom kontinantalnom ili svjetskom prvenstvu, niti na jednom mitingu, ni na jednoj Olimpijadi. Wang Junxia je na tom prvenstvu igrala glavnu ulogu. U trci na 10,000m postala je prva žena koja je tu dužinu prevalila za manje od pola sata, što svojevremeno nije uspjelo ni velikom Nurmiju!? Njezin trkački napredak je započeo 1991.g. kada se upisala u sportsku školu u Liaoningu, koju je vodio kontroverzni trener Ma Junren. U samo dvije godine vođenja jedne grupe trkačica došlo je do dramatičnog poboljšanja njihovih rezultata, što nije bio slučaj s muškim polaznicima te škole. Iznenađujuća je bila svestranost Junxie. Ona trenutno ima na 1500m drugo vrijeme na svijetu, na 3000m i 10,000m drži svjetske rekorde, a na maratonu je do ove godine imala deveti rezultat svih vremena (2:24:07). Sve to je ostvarila u svojoj 20-oj godini!? Nakon tog prvenstva, iz nepoznatih razloga došlo je do raspada Ma Junrenove generacije amazonki. Wang Junxia je jedina još nastupila na Olimpijadi ’96 u Atlanti i pobijedila u trci na 5000m. A kada je, par dana kasnije, u finišu trke na 10,000m izgubila od Fernande Ribeiro za manje od jedne sekunde, svijet je odahnuo. Pokazalo se da je i Wang Junxia ipak ljudsko biće!